Provjera prihvatljivosti

Uvjet prihvatljivosti je uvjet koji odlučuje o dopuštenosti prije nego što se kvaliteta uopće razmatra. Binaran je i provjerava se prvi: vrsta subjekta, zemlja sjedišta, veličina, sektor, minimalan broj partnera, valjana registracija, poštovan rok za prijavu. Ako jedan uvjet nije ispunjen, prijava se ne čita, koliko god bila dobra.

Ulazne je uvjete najjeftinije provjeriti, a najskuplje ih je pogrešno procijeniti. Mjesec dana pisanja projektnog prijedloga izgubljen zbog uvjeta navedenog u drugom odlomku objave poziva propust je koji se mogao potpuno izbjeći, i događa se dovoljno često da i američki i europski sustav odbacuju osjetan udio prijava već u provjeri dopuštenosti.

Najčešće zamke nisu skrivene nego strukturne: organizacija za koju se pokaže da zbog vlasničke strukture ne odgovara definiciji malog i srednjeg poduzeća (MSP-a), konzorcij u kojem je treći partner pridruženi partner, a ne korisnik, registracija čija validacija nije dovršena, vrsta prijavitelja koju program financiranja isključuje.

Na tom se načelu temelji Bemzu provjera prikladnosti. Ulazni se uvjeti provjeravaju najprije i neovisno, jer poziv na koji se organizacija ne može prijaviti nije prilika za rangiranje, odgovor je ne i tako ga treba prikazati, a ne kao nizak rezultat.

Kad se ulazni uvjet ne može provjeriti na temelju objavljenih podataka, pošten odgovor je da nije provjeren, a ne da je ispunjen. Sustav koji prešutno pretpostavlja prihvatljivost daje sigurne preporuke koje padaju na prvoj administrativnoj provjeri, što je gore nego ne reći ništa.