Dvostupanjsko podnošenje

Dvostupanjski poziv najprije traži kratak nacrt (obično 10 stranica) koji se vrednuje prema smanjenom skupu kriterija, u pravilu izvrsnosti i učinku. Oni koji prođu pozivaju se da nekoliko mjeseci poslije predaju cjeloviti projektni prijedlog, prema svim kriterijima.

Privlači ga profil uloženog truda. Deset stranica za mali tim znači dva tjedna rada, a ne tromjesečje, a konzorcij ne mora biti do kraja sastavljen da bi se to napisalo. Za organizaciju koja provjerava ima li ideja odjeka to je najjeftinija stvarna povratna informacija koja postoji.

Obično se otprilike trećina prijedloga iz prvog stupnja poziva dalje, iako se omjer razlikuje po temama. Prolazak prvog stupnja stvaran je napredak i nikakvo jamstvo: drugi je stupanj konkurentan sam po sebi i prijedlozi ondje redovito padaju.

Zamka je razmak između stupnjeva. Cjeloviti prijedlog dospijeva mjesecima poslije, a očekuje se da konzorcij opisan u nacrtu bude bitno isti onaj koji predaje. Partneri se osipaju, prioriteti se mijenjaju, a prijedlog drugog stupnja koji neupadljivo zamijeni polovicu partnera poziva na pitanje je li ocijenjeni koncept preživio.

Prvi stupanj napišite kao sažetu verziju stvarnog prijedloga, a ne kao najavu. Stručnjaci u drugom stupnju često vide što ste predali u prvom, a cjeloviti prijedlog koji je između njih promijenio smjer čita se kao oportunizam, a ne kao razvoj.