Stručno vrednovanje

Stručno vrednovanje američki je postupak ocjenjivanja: neovisni vanjski ocjenjivači, obično aktivni znanstvenici ili stručnjaci iz prakse, boduju prijave prema kriterijima objavljenima u pozivu. Programski službenik zatim daje preporuku za financiranje, a ovlaštena osoba donosi odluku.

Kriteriji su u odjeljku E i često imaju izričito dodijeljene bodove. Ta je transparentnost stvarna prednost, trud možete rasporediti razmjerno bodovima i prije pisanja znate točno što će pisati na ocjenjivačevu obrascu.

Mehanika se znatno razlikuje od agencije do agencije. National Institutes of Health koristi stalna stručna povjerenstva, boduje na ljestvici od devet stupnjeva na kojoj je NIZAK rezultat dobar, pretvara ga u percentile i financira do granice koja je objavljena i pomiče se s proračunom. National Science Foundation koristi povjerenstva sastavljena za pojedini krug, ocjenjuje prema dvama zakonskim kriterijima (intelektualnoj vrijednosti i širim učincima) i ne objavljuje brojčanu ocjenu. Upoznajte postupak agencije prije nego što za nju počnete pisati.

Pisani komentari ocjenjivača vraćaju vam se i otvoreniji su od europskih sažetih izvješća. Uz to se, što je ključno, od njih očekuje da posluže za ponovno podnošenje: nekoliko agencija traži formalan odgovor na prethodne recenzije, a zanemarivanje te prilike pri ponovnom podnošenju tumači se kao nezainteresiranost.

Uloga programskog službenika nema europski ekvivalent. On vidi recenzije, razumije gdje je prijava zakazala i obično će to poslije s vama prokomentirati. Taj je razgovor najvrjednija povratna informacija u američkom sustavu, a dovoljno ga je zatražiti.