Podugovaranje

Podugovaranje je kupnja dijela projektnog rada od vanjskog dobavljača po tržišnoj cijeni. Zakonito je i uobičajeno, ispitivanja, certifikacija, klinički rad, specijalizirana proizvodnja, prijevod, revizija, i ujedno je stavka koju ocjenjivači najčešće preispituju.

Mora biti predviđeno u opisu aktivnosti, sa zadaćama i procijenjenim troškom. Podugovaranje koje se prvi put pojavi u izvještaju o troškovima poziva na nalaz. Ugovor se mora dodijeliti prema najboljoj vrijednosti za novac i uz izbjegavanje sukoba interesa, a korisnik vezan propisima o javnoj nabavi mora slijediti i te propise; vlastita pravila ne zamjenjuju tu obvezu.

Ključne zadaće projekta ne mogu se podugovoriti. Ako se rad zbog kojega sudjelovanje vaše organizacije ima smisla kupuje od dobavljača, ocjenjivači će pitati zašto dobavljač onda nije partner, a odgovor je rijetko ugodan.

Jedinstvena stopa za neizravne troškove ne primjenjuje se na podugovaranje. Svaki euro premješten s vlastitog osoblja na podugovaratelja gubi 25% režijskih troškova koje bi taj euro inače nosio, povrh dobavljačeve vlastite marže. Podugovaranje je praktično, ali u ovom proračunu nije jeftino.

Dobavljač ne stječe prava pristupa rezultatima niti ih duguje zauzvrat, što je posve u redu za standardnu uslugu, a pogrešno za bilo što inventivno. Ako bi podugovaratelj mogao stvoriti rezultat koji se može zaštititi, ili ga uključite kao partnera ili vlasništvo uredite ugovorom prije početka rada, a ne nakon što uspije.